Volim te, tako htio je Bog,da nosim ja tvoje srce zauvijek pored svog..

I tako prolaze dani,a ja ga volim sve vise i vise.I tako se osmijeh polako vraca i na moje lice..Uistinu je od tuzne stvorio sretnu zenu..Ponekad se pitam gdje je bio sve ovo vrijeme,gdje se skrivao,ali znam da je dosao u pravi trenutak.U pravi trenutak da ga zavolim i pozelim da ga nikada ne izgubim.U trenutak vrijedan spomena i pamcenja.Svi ovi trentutci provedeni zajedno mi znace vise od icega.A njegove zagrljaje,iz kojih nikada ne zelim otici, i njegove poljubce,koji toliko toga obecavaju,nikada nece moci zamijeniti niti jedan drugi jer znam da smo stvoreni jedno za drugo i samo tako cemo moci zivjeti svoje zivote.Jedno uz drugo,zauvijek.

Komentariši