“U mraku je zasjao on i znala sam da je to to. Duša je osjetila. Ispustila je nečujni krik. Kojeg je samo on mogao čuti. Jer polovice su se oduvijek prepoznavale po sjaju u očima. Tako je otkako je svijeta i vijeka.”

Volim i to mi je dovoljno.Dovoljne su mi jedne plave oci i jedan najljepsi osmijeh.Dovoljan si mi ti i ova nasa ljubav.NASA,kako to lijepo zvuci.Dovoljno je znati da si nekome sve i da sav svoj svijet vidi u tebi.Ti si vratio osmijeh na moje lice.Od mene si ucinio sretnu zenu.Vrijedan si svega.Cekao si,a znas meni je to oduvijek bilo najbitnije.Koliko je njih bilo u mom zivotu sto su rekli da ce biti tu i da su spremni cekati,a otisli su prvom prilikom.Zaboljelo je toliko puta.Priznajem,gubila sam nadu da cu ikada naici na nekog tko ce me voljeti i biti tu s menom u svim situacijama.Tko ce mi biti rame za plakanje kad srce zaboli.Na nekog tko ce me voljeti u svim mojim izdanjima.I tako jednog dana sasvim slucajno naidem na tebe.Na moje sve.U tom trenutku ni slutila nisam kako ces mi biti vazan,kako ces jednom biti moj.A sada si osoba ciji mi osmijeh odmah popravi dan.Osoba koja me voli zbog toga sto jesam.Vratio si mi davno izgubljenu vjeru.Znas,oduvijek sam sanjala nekog poput tebe.Nekog tako obicnog,a u isti cas tako savrsenog.Savrsenog za mene.Omogucio si mi da zivim svoje snove i hvala ti na tome.

Komentariši